Primjena metoda kriminalistike u poslovima privatnih detektiva

Djelatnost privatnih detektiva relativno je novi pojam u Hrvatskoj. Tome u prilog govori i činjenica da je tek 2009. godine donesen zakon koji posebno regulira detektivsku djelatnost, Zakon o privatnim detektivima (NN 24/09). Do tada je djelatnost privatnih detektiva bila regulirana u okviru Zakona o zaštiti osoba i imovine.

Detektivska djelatnost definirana je kao prikupljanje obavijesti i podataka potrebnih za utvrđivanje činjenica, uvid u osobne i druge podatke te korištenje i obradu osobnih i drugih podataka za potrebe naručitelja detektivskih usluga. (čl.2 st.1 Zakona o privatnim detektivima, NN 09/24) Zakonski okvir koji određuje djelatnost privatnih detektiva navodi poslove koje privatni detektiv može obavljati (čl.2 st.1 Zakona o privatnim detektivima, NN 09/24). To su poslovi prikupljanja obavijesti i informacija o:
– nestalim osobama ili osobama koje se skrivaju od stranke, osobama koje su napisale ili poslale anonimna pisma ili osobama koje iznose klevete, uvrede ili iznose nešto iz osobnog, obiteljskog ili poslovnog života što može škoditi nečijoj časti ili ugledu,
– osobama koje su stranci prouzročile štetu,
– predmetima koji su izgubljeni ili ukradeni,
– dokazima koji su stranci potrebni za osiguranje ili ostvarivanje prava ili povlastica koje ostvaruje pred sudbenim ili drugim tijelima državne vlasti te društvima ili udrugama,
– uspješnosti osoba u obavljanju poslova,
– uspješnosti i/ili poslovnosti trgovačkih društava, obrtnika i drugih pravnih osoba,
– činjenicama i okolnostima koje se odnose na osobni položaj građana i njihov imovinski status,
– kandidatima za zapošljavanje i radnicima samo uz njihov pisani pristanak, a koje je prema posebnom propisu ovlašten prikupljati poslodavac,
– kaznenim djelima koja se progone po privatnoj tužbi te o njihovim počiniteljima,
– povredama radnih obveza ili radne discipline.

Osim navedenog, privatni detektiv smije obavljati poslove promatranja, pratnje i fotografskog snimanja na javnom mjestu (čl.12 st.2 Zakona o privatnim detektivima, NN 09/24).

Ova odredba je nešto novo što je ugrađeno u zakon i ona daje sasvim jasan okvir detektivskih ovlasti. Navedene ovlasti vrlo brzo su prepoznale osiguravajuće kuće kao i tvrtke koje imaju problema sa lažnim bolovanjima, radom na crno, unutarnjim krađama…

Naime, zahvaljujući dobivenim zakonskim ovlastima privatni detektiv može bez problema u svoj izvještaj ugraditi informacije i fotografije dobivene tijekom opservacije i pratnje. Temeljem dosadašnjih iskustava sudska praksa vrlo dobro prihvaća takvu vrstu izvještaja.

Sukladno navedenom zakonskom okviru privatni detektivi koriste različite metode kako bi došli do potrebnih podataka. Budući da privatni detektivi nemaju javne ovlasti, nameće se pitanje da li i u kojoj mjeri koriste metode kriminalistike pri obavljanju detektivskih poslova, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su većina njih kriminalisti ili diplomirani kriminalisti.

Najčešći poslovi koje obavlja privatni detektiv tiču se utvrđivanja eventualnog kršenja ugovornih obaveza od strane zaposlenika, prikupljanja dokaza koji su klijentu potrebni u sudskom postupku, uspješnosti pravnih ili fizičkih osoba u obavljanju poslova te pronalaženja predmeta kaznenog djela.
Da bi prikupio potrebne informacije, prilikom obrade pojedinog predmeta, privatni detektiv najčešće prikuplja informacije od građana, svjedoka te eventualnih počinitelja.

Ono što u bitnom razlikuje samu taktiku i metodiku obavljanja obavijesnog razgovora koje provodi privatni detektiv od obavijesnog razgovora koji provodi policajac je ishodište, odnosno pristup i povod razgovoru. Naime, dok djelatnik MUP-a temeljem javnih ovlasti može svakog građanina pozvati na razgovor, privatni detektiv mora na neki način predmetnu osobu privoliti na razgovor. To u nekim situacijama ide čak u prilog privatnim detektivima jer su građani ponekad opušteniji u razgovoru sa privatnim detektivom jer ne postoji ona „službena“ distanca te će radije neke „osjetljive“ informacije podjeliti s detektivom. Kad govorimo o povodu razgovora, privatni detektiv zastupa interese klijenta, odnosno ako se radi o krađi ili prijevari u gospodarskom poslovanju, glavni fokus privatog detektiva usmjeren je na pronalazak predmeta kaznenog djela, dok je glavni fokus djelatnika MUP-a na utvrđivanju počinitelja kaznenog djela.

Ono što je zajedničko djelatnicima policije i privatnim detektivima kod obavljanja obavijesnih razgovora, ukoliko žele obaviti dobro posao, je poštivanje osnovnih pravila kriminalističke taktike i metodike, a koja se tiču obavljanja obavijesnih razgovora.

Nadalje, prilikom utvrđivanja činjenica koje klijentu mogu poslužiti u sudskom postupku, privatni detektiv često koristi kriminalističko taktičke metode promatranja, pratnje te fotografiranja. Najčešće su to slučajevi u kojima osobe koje imaju status zaštićenog najmoprimca zloupotrebljavaju takav položaj te na razne načine „ucjenjuju“ vlasnike stanova. Zadatak privatnog detektiva je utvrditi stvarno mjesto stanovanja te na taj način osigurati dokaz klijentu u sudskom postupku. Tu također spadaju predmeti koji se tiču tzv. „lažnih bolovanja“, prijevare osiguranja te predmeti vezani uz kršenje čl.32. Obiteljskog zakona.

U ovim i sličnim slučajevima u kojima privatni detektivi djeluju bilo samostalno bilo u suradnji sa policijom, nužno je pridržavati se osnovnih načela kriminalističke taktike i metodike jer samo profesionalnim pristupom u rješavanju problema moguće je očekivati rezultat koji će zadovoljiti stranku u postupku bilo da se radi o privatnoj ili službenoj istrazi.

Preventivno djelovanje

Osim kurative, Zakon o privatnim detektivima predvidio je i preventivno djelovanje privatnih detetkiva. Tako privatni detektiv temeljem članka 10. stavka 1. može i provoditi mjere zaštite poslovnih tajni, informatičkih sustava, ekonomskih i osobnih podataka i informacija.
Često se desi da privatni detektiv dođe u tvrtku zbog nekog štetnog događaja te prilikom obrade predmeta uvidi manjkavosti u sustavu. Tada, ukoliko uprava tvrtke odobri, privatni detektiv vrši kompletno snimanje postojećeg stanja sigurnosti te izrađuje Sigurnosni elaborat. Sigurnosni elaborat obuhvača sigurnosnu analizu, procijenu rizika, protokole postupanja u svakodnevnim i izvanrednim situacijama. Sigurnosni elaborat također sadrži propuste u sustavu te prijedlog mjera za povećanje sigurnosti sustava. Tu svakako mogu biti uključene mjere tehničke ali i pravne zaštite.

Cilj navedenih mjera je uvijek isti. Svesti na najmanju moguću mjeru rizik od nastupanja štetnih događaja. Odnosno, ukoliko se štetni događaj i desi, da se primjenom utvrđenih sigurnosnih protokola smanji nastala šteta.

Privatni detektiv
Siniša Patačko, dipl.kriminalist
http://www.pia.com.hr