Praćenje osoba jedno je od najčešćih područja interesa klijenata kojima je potreban privatni detektiv. Iako javnost često zamišlja detektive kao osobe koje se skrivaju iza tamnih naočala i kriomice prate “osumnjičene” po parkovima i garažama, stvarnost je znatno složenija, zakonski regulirana i profesionalno strukturirana. U ovom blogu razjašnjavamo kako praćenje izgleda u praksi, što sve uključuje te, ono najvažnije: što zakon dopušta, a što strogo zabranjuje.
Kako izgleda praćenje?
U Republici Hrvatskoj rad privatnog detektiva uređen je Zakonom o privatnim detektivima (NN 24/2009). Prema zakonskim odredbama, privatni detektiv ima pravo pratiti osobu isključivo na javno dostupnim površinama, ulicama, trgovima, javnim prijevozima ili drugim lokacijama gdje pojedinac nije u potpunosti zaštićen privatnošću. U tom kontekstu, detektiv ima pravo koristiti fotoaparat, ali samo u mjeri koja je nužna za dokumentiranje ponašanja ili kretanja osobe, a sve u skladu sa svrhom zadatka koji je prethodno definiran s klijentom.
U praksi to znači da praćenje ne uključuje nikakve tajne mikrofone, prisluškivanje telefona, pristup tuđim uređajima ili uhođenje u privatne prostore poput domova, ureda ili zatvorenih okupljanja. Sve to bilo bi kršenje zakona i temeljnih ljudskih prava, a takva bi radnja automatski isključila zakonitost dobivenih podataka i mogla imati ozbiljne pravne posljedice.
Tko može biti predmet praćenja?
Detektiv ne može samovoljno odlučiti pratiti bilo koju osobu. Praćenje se provodi isključivo na zahtjev klijenta koji ima legitiman interes, bilo da je riječ o sumnji na lažno bolovanje, narušavanju obiteljskih odnosa, potencijalnoj pronevjeri u poslovanju ili drugim okolnostima u kojima je potrebno prikupiti činjenične dokaze.
Prije početka rada, agencija izrađuje radni nalog, dokument koji jasno definira svrhu, opseg i granice djelovanja. Takva formalna procedura omogućuje detektivu da djeluje u zakonskom okviru i štiti klijenta od bilo kakve pravne neizvjesnosti.
Što klijent može očekivati?
S obzirom na to da se praćenje najčešće odvija diskretno, klijent tijekom operacije redovito dobiva izvještaje o napretku. Po završetku, agencija mu dostavlja detaljan pisani izvještaj, popraćen fotografijama, sve u skladu s važećim zakonima i pravilima struke.
Što je strogo zabranjeno?
Zakon vrlo jasno propisuje što detektiv ne smije raditi. Prije svega, zabranjeno je bilo kakvo prisluškivanje komunikacije, ulazak u stanove ili poslovne prostore bez odobrenja, kao i korištenje tehničkih sredstava koja nisu odobrena za civilnu upotrebu. Detektiv također ne smije predstavljati policiju, obavljati ovrhe, niti provoditi uhićenja ili ispitivanja.
Osim toga, rad bez važeće dozvole, bez detektivske iskaznice ili izvan opsega definiranog radnim nalogom smatra se teškim prekršajem i kažnjava se sukladno zakonu. U PIA-i se strogo pridržavamo svih zakonskih normi i etičkih smjernica jer vjerujemo da samo zakonito prikupljene informacije mogu imati stvarnu vrijednost – bilo u poslovnom, obiteljskom ili pravnom kontekstu.
Zaključno
Praćenje nije jednostavan zadatak, već odgovoran posao koji zahtijeva vrhunsku diskreciju, profesionalnu pripremu i, ponajprije, strogo poštivanje zakona. U agenciji PIA, svaki zadatak planira se individualno, s punim uvažavanjem pravne regulative i etičkih standarda. Naši klijenti znaju da mogu računati na informacije koje su točne, pravno upotrebljive i dobivene zakonitim putem.
Ako imate situaciju u kojoj smatrate da bi vam diskretan i zakonit nadzor mogao pomoći, slobodno nam se obratite. Prvi korak prema rješenju često je – točna informacija.