Detektiv Siniša Patačko – predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske

Siniša Patačko, vlasnik detektivske agencije PIA i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske (UPDH) sa Zaštitom je podijelio ‘informacije’ o detektivskoj profesiji i stanju struke koju mnogi smatraju tajnovitom i špijunskom, a nije zaboravio spomenuti razne prepreke s kojima se on i njegovi kolege suočavaju na zadacima.

Kao diplomirani kriminalist Patačko, osim toga, ‘secira’ prednosti, probleme i nedostatke detektivske svakodnevnice u Hrvatskoj, a sve to uspoređuje i s primjerima iz susjednih zemalja. Mi smo pak na početku pokušali saznati što je to uopće privatni detektiv i koje su njegove tajne.

Prema jednoj teoriji, osobito danas kada je sve umreženo, 80 posto podataka nalazi se vani, oko nas, a mi ih samo trebamo skinuti i gledati u okvir, kroz prizmu, kako bismo dobili traženu informaciju.

„„Priroda detektivskog posla trebala bi biti manje-više tajna. Je li detektivima uopće u interesu pojavljivati
se u javnosti?

Ljudi dosta vole mistificirati posao privatnih detektiva, ali da, naša je osnovna djelatnost prikupljanje podataka koji mogu biti dostupni ili manje dostupni. Ne bih rekao da je posao detektiva prikupljanje tajni, već je to sustavno prikupljanje podataka i stvaranje informacije koja nekome koristi. Katkad imate pregršt podataka koji vam ništa ne govore i nikome ne koriste, no kad ih stavite u okvir dobivate informaciju. Informacija je proizvod koju detektiv daje i naplaćuje.

„„Imaju li detektivi kodeks o čuvanju tajne klijenata, nešto slično odvjetničkoj etici?

Apsolutno. Samim Zakonom o privatnim detektivima definirano je na koji način detektiv mora arhivirati i čuvati
podatke, a isto je tako i kod mene u ugovoru integrirana klauzula tajnosti po kojoj niti klijent smije iznositi podatke koji mogu štetiti meni, niti ja mogu koristiti podatke koje sam prikupio i dao klijentu u sklopu izvještaja.
„„
Što kad bi vas u istrazi doveli na saslušanje u policiju? Smijete li odati tajnu ako je to u interesu istrage?

Mi uvijek štitimo interes klijenta, ali ako je riječ o istrazi nekog kaznenog djela onda nesuradnja opet nije nikome u interesu. Jasno da ćemo se prvo konzultirati s naručiteljem posla, dakle s klijentom, prije bilo kakvog iznošenja prema trećoj strani, bilo podatka iz izvještaja ili nečeg drugog. Međutim, policija u samom sustavu nadzora ima mogućnost kontrole bilo kojeg detektivskog ureda.
„„
Koliko su česte kontrole Ministarstva unutarnjih poslova prema detektivskim agencijama?

Nema pravila o broju učestalosti MUPovih provjera. Kontrola se može dogoditi kad se netko požali na rad detektiva.

Koliko je meni poznato, neke su kolege imale policijsku kontrolu, neke su bile povezane baš s policijskim istragama, a neki nisu imali nijednu kontrolu. „„Obični ljudi dojam o privatnim detektivima stječu ponajviše iz filmova, pa su opće crte tajnost, uhođenje, prikupljanje i distribucija informacija, a svi detektivi rade u dugim mantilima.

Opišite nam jedan uobičajen detektivski dan, dakle – kako vi radite svoj posao, osobito s obzirom na nove tehnologije?

Praćenje i fotografiranje su nešto na što je percepcija javnosti najviše usmjerena jer je to filmski možda i najzanimljivije. To postoji, najčešće je riječ o nižim predmetima gdje je posrijedi kršenje ugovornih obveza, bilo od strane djelatnika neke tvrtke, bilo od strane npr. bračnog druga.

Kod toga je često riječ o kršenju članka 32. Obiteljskog zakona, što zna manje ljudi – da je Zakonom propisano kako se supružnici moraju ponašati. Kod pratnji često imamo slučajeve prijevare u osiguranju, gdje se lažno prikazuju ozljede i gdje treba evidentirati postoje li neka ograničenja u kretanju ili ne. Koristimo samo tehniku koja nam je dozvoljena Zakonom, a riječ je o fotografiranju na javnome mjestu, što je posve dovoljno
i apsolutno pokriva potrebe detektiva.

Znači, nije riječ o tajnom snimanju, već o evidentiranju podataka do kojih dođemo.

„„Koristite li sredstva za prisluškivanje?

Prisluškivanje je zabranjeno. Kad radimo obavijesni razgovor, prikupljamo podatke o krađi predmeta ili slično, tada možemo evidentirati ciljanu osobu, ali sugovornika moramo obavijestiti o snimanju razgovora. Prisluškivati mogu samo oni koji dobiju nalog od istražnog suca.

Detektivi takav nalog ne mogu dobiti er je za takve mjere zadužena policija. Osim toga, traženje naloga za prisluškivanje ne dozvoljava nam zakonski okvir.

Dakle, do željenih se rezultata može doći dozvoljenim metodama istrage i uz mnogo truda?

Postoji teorija, osobito danas kad je sve umreženo, da je 80 posto podataka vani oko nas, a mi ih samo trebamo skinuti i gledati u okvir kroz prizmu kako bismo dobili traženu informaciju.

Evo banalnog primjera: Imate statističke podatke o broju stanovnika, iz kojih vidite koliko samaca živi u kućanstvu, te imate prehrambenu industriju koja na tržište želi plasirati neki proizvod. Znači, imate dva
podatka koja vam svaki za sebe ništa ne govore, ali kad ih stavite zajedno dobivate zadatak – na koji način plasirati proizvod?

Zaključak će biti da proizvod stavite u manja pakiranja dostatna za samca, pa nećete imati pakiranja od 500 grama, već od 250. U prikupljanju preostalih 20 posto informacija slijede upornost, iskustvo i snalažljivost.

„„Kakve su cijene detektivskih usluga?

Načelno, na razini Udruge detektiva dogovorena je cijena terenskog rada od 200 kuna na sat, plus PDV. No, satnica se ne odnosi na predmete tipa sigurnosne prosudbe nekog objekta ili utvrđivanje protokola sigurnosti kod distribucije informacija ili robe. Takve slučajeve zaračunavamo temeljem procjene potrošenog vremena i izloženosti riziku, posebno ako je riječ o krađama ili prijevarama.

„„Početkom 2012. godine reizabrani ste za predsjednika Udruge. Koliko Udruga ima članova?

U prvom sam mandatu Udrugu vodio dvije godine, a sad me čekaju još dvije godine. Popis naših članova nalazi se na web-stranici UHDP-a, a naš član može biti samo predstavnik pravne osobe. To je, dakle, odgovorna osoba u detektivskoj agenciji koja ima odobrenje MUP-a za početak djelatnosti. U udruzi trenutno okupljamo 12 agencija.

„„A koliko trenutno agencija i privatnih detektiva djeluje u Hrvatskoj?

Na popisu je 15-16 agencija, a ukupno imamo šezdesetak detektiva s položenim ispitom u MUP-u. Od toga je broja samo dio detektiva trenutno aktivan.

„„Je li istina da je većina privatnih detektiva potekla iz redova policije?

Neki od kolega radili su ili u MUP-u ili u MORH-u, a jedino ja nisam radio ni u policiji ni u vojsci. Završio sam Fakultet kriminalističkih znanosti, to je sadašnja Policijska akademija.
„„
Koje društvene grane najviše koriste vaše usluge?

Rekao bih da je to realni sektor, tvrtke koje se bave proizvodnjom ili trgovinom, tamo gdje se manipulira s robom.
Naše se usluge koriste i tamo gdje postoji mogućnost malverzacija u osiguranju, lažiranja štete i dr. Također nas koriste i odvjetnički uredi kojih od detektiva traže ‘podršku s terena’.

„„Trebate li i oružje na zadacima?

Ne, mi prikupljamo podatke. Mi nismo zaštitari ili tjelohranitelji koji nekog štite i čuvaju.
„„
Koje su najveće opasnosti s kojima se privatni detektivi mogu suočiti na terenu?

Kad s nekim trebate obaviti razgovor, nikad ne znate s kim imate posla. Klijent vas može pogrešno informirati, nešto izostaviti s obzirom na karakter ciljane osobe, a možete naletjeti i na agresivnu osobu.

Ipak, dosad nije bilo fizičkih ispada. Nisam čuo da je bilo tko od kolega imao probleme, a ja nisam imao ni verbalnih okršaja. Uostalom, nema potrebe ulaziti s ljudima u rasprave i sukobe. Mi razgovaramo s osobama koje su voljne razgovarati s nama, detektivi nemaju alata ili zakonskih okvira prisiliti nekoga na razgovor.

„„Koji su vam slučajevi najzanimljiviji, jesu li to bračni problemi, prijevare, ili možda nešto treće?

Više sam poklonik preventive pa radije razgovaram s osobom u tvrtki koja ima potrebu zaštite od zapošljavanja sumnjivih djelatnika. Preferiram i usluge sigurnosnog konzaltinga zbog izbjegavanja štetnih posljedica, da se uspostave tzv. senzori koji će signalizirati da nešto ide u krivom smjeru. To je ljepše raditi nego sanirati štetu.

Nakon ulaska Hrvatske u EU iduće godine, očekujem novi kapital i investicije pa će rasti i potražnja za detektivima, ali ako govorimo o inozemnoj konkurenciji, za ulazak stranih detektivskih agencija na naše
tržište šanse su male.

Kakva je situacija s privatnim detektivima u susjednim zemljama?

U Sloveniji je Zakon o privatnim detektivima drukčije reguliran pa je kod njih stanje mnogo liberalnije. Tamo detektivi mogu biti u mirovini i raditi, što odgovara dijelu struke koji potječe iz policije.

Oni dosta rade za osiguravajuća društva, imaju 60-ak detektiva i svi imaju posla za osiguravajuće kuće, svi imaju ugovore s osiguravajućim društvima, što kod nas mislim nikome nije gro posla.

Srbija nema, ili bar nije imala, Zakon o privatnim detektivima, već je sve svedeno pod Zakon o zaštiti, pa zaštitarske tvrtke ujedno mogu biti i detektivske.

Bosna i Hercegovina sama je po sebi problem jer tu su tri države u jednoj. Ima kolega iz BiH koji se predstavljaju kao detektivi, ali mi nije poznato imaju li i oni Zakon.

Nerado prihvaćam poslove vezane za BiH, upravo zbog tamošnje zakonske nedorečenosti.

Što se tiče detektivskih udruga, nema ih u BiH i Srbiji, ali zato Slovenci imaju krovnu udrugu. S nekim kolegama kontaktiram, ali na razini udruga nismo uspostavili suradnju.

U kojim je europskim zemljama zakonodavstvo o detektivima najbolje riješeno?

Nije mi poznato. Ja sam inače član World Association of Detectives, pa kad vidim da je netko na toj listi, idem s
povjerenjem.

Detektivi u EU Očekuju li privatni detektivi štogod od hrvatskog ulaska u EU?

Što se tiče otvorenosti, nadam se da će dolaziti više kapitala i investicija pa će biti i više potreba za provjerom partnera i klijenata. Zato mislim da bi moglo doći do povećanja potražnje za detektivima. Što se tiče konkurencije izvana, mislim da su male šanse ulaska stranih detektivskih agencija na naše tržište. Naime, socijalni je kapital u detektivskom poslu puno važniji od opreme. Vi možete imati vrhunsku opremu, ali ako nemate čovjeka koji će je znati koristiti, onda vam oprema ne vrijedi. U tome nam strane agencije ne mogu
konkurirati.

Što mislite o Zakonu o privatnim detektivima? Ima li kod njega mjesta za poboljšanja, za uvođenje novosti
koje bi vam olakšale posao?

Aktualni je Zakon donesen u trenutku kad nije mogao biti bolji. Mi smo kao Udruga dosta utjecali na njegovo donošenje, u suradnji s ekipom iz MUP-a koja je radila na Zakonu. Problem nam predstavlja činjenica da se Zakon ne provodi u potpunosti po pitanju naše pozicije dobivanja informacija. Po postojećem Zakonu imamo pravo na određene informacije, ali se srećemo s velikim teškoćama na operativnoj razini jer nam informacije ljudi nisu dužni dati.

Može li se to ikako popraviti?

Upravo smo na zadnjoj skupštini Udruge razgovarali o toj potrebi, i vjerojatno ćemo ići s inicijativom prema MUP-u radi ubrzavanja postupka dobivanja informacija.

Zahtijevat ćemo skraćivanje rokova za dobivanje podataka. Mislim da je to i u interesu policije jer bi se time brže rješavali predmeti koji bi eventualno mogli doći i do njih. Nama je vrijeme ključna stavka i dragocjen resurs.

Informacije su svuda oko nas i treba ih prikupiti